Elena Kostjukovič je tumač i pisac. Rođen je u Kijevu. Dobila je nagradu "Za najbolji prevod godine", "ZoIL", "Grinzane Cavour", "Ugostiteljstvo", "Bankarella", Chiavari, "Za zbližavanje kultura".
Kratka biografija
Elena Kostjukovič je direktor ruskih programa iz izdavačke kuće "Bompiani" i "Frassinelli", organizatora odnosa između Italije i Rusije. Od detinjstva sam ušao u književno okruženje. On je unuka pisca i umetnika Leonida Volynskog. Kostjukovič Elena Alexandrovna je nastavnik italijanskih univerziteta u Milanu, u Trstu, u Trentu. Čita kurseve o ruskoj kulturi.
Publikacije i prevodi
Elena Kostjukovič diplomirala je 1980. godine na Moskovskom državnom univerzitetu. Njena specijalnost je italijanske studije. Odbranila je svoju tezu posvećenu poeziji. Komentarisao i preveo radove Ludovico Ariosto "Frenzied Roland", Emanuele Thezauro "Spiespot of Aristotle", Giuseppe Giusti "Vicevi". Bila je angažovana u modernoj italijanskoj poeziji. Objavila je brojne prevode nje. Njeni odvojeni radovi bili su uključeni u posebnu antologiju "Strophes of the Century-2". Posvećen je najboljim prevodima iz 20. veka. Prevod romana "Ime ruže", autorstvo Umberta Eco, koju je stvorila Elena Kostjukovič, čitaoci koji se percipiraju kao događaj godine. Od tada dovodi u domaću javnost sve radove ovog gospodara reči. Prevodila je romane: "The Island Before", "Foucault Pendulum", "Baudolino", "Misteriozni plamen kraljice Loane", "Pragsko groblje", "Napomene o polju imena roze", "Kako napisati tezu", " Etika "," Puni nazad! ". On je naučni urednik ruskih verzija Ekoove "Lepote", kao i "Istorija rušenja".
Rad u Italiji
Knjige Jelene Kostjukoviča nisu poznate samo u Rusiji. Ona je značajno doprinela izdavačkoj industriji u Italiji. Razvila i savladala niz velikih projekata koji su povezani sa Rusijom. Sve je počelo sa antologijom pod nazivom "Savremene ruske priče koju je izabrala Elena Kostjukovič." Izdala je i specijalno sastavljene od fragmenta dela DS Likhachev, konceptualno ilustrovanog dela "Koreni ruske kulture". Kasnije je objavljen u Japanu, Njemačkoj i Rusiji. Studirala je i antologiju jevrejskog folklora. Knjige koje je kreirao Kostjukovič već dugi niz godina u katalogu. Oni su dragoceni materijal koji omogućava poznavanje Rusije i njene kulture. Kostjukovič je stvorio niz članaka posvećenih ruskim piscima. Pojavili su se u književnoj enciklopediji Italije pod naslovom "Rječnik Bompianija". Zahvaljujući poslu Kostjukoviču u Italiji objavljuju takve poznate autore kao što su Sasha Sokolov, B. Akunin, Lyudmila Ulitskaya.
Knjige
Sada da govorimo o onome što piše Elena Kostjukovič. "Hrana je talijanska sreća" - ovo je jedna od njenih najpoznatijih knjiga. Posvećena je univerzalnoj ulozi kuhinje u kulturi ove misteriozne zemlje. Za ovaj rad nagrada "Ugostiteljstvo" dodeljena je autorici - Elena Kostjukoviču. "Hrana je talijanska sreća" je knjiga koja takođe ima revidiranu verziju, objavljenu pod malo izmenjenim imenom. Društvo je ovaj posao uzelo kao kulinarski vodič u italijanskim regijama. Rad je 2007. godine dobio prestižnu književnu nagradu Bancarella, kao i Chiavari. Pored toga, bio sam u finalu IACP nagrade za kuvanje knjiga 2010. Knjiga je objavljena ne samo u Italiji i Rusiji, već je objavljena u Sjedinjenim Državama, Britaniji, Australiji, Estoniji, Kini, Koreji, Poljskoj, Srbiji i Španiji.
Zwinger
Elena Kostjukovič objavila je ovaj roman 2013. godine u moskovskoj izdavačkoj kući "Corpus". Knjiga ima sve - intrigu, triler, Frankfurtski sajam knjiga i uspomene, koji se zasnivaju na ličnoj arhivi autora. Leonid Rabinovič-Volynsky - deda Kostjukovič - jedan od spomenika muškaraca. Godine 1945. organizovao je, a potom bio na čelu traženja blaga iz umetničke galerije u Drezdenu. "Zwinger" - ovo je ime bombardovanog, a nakon obnovljene palate. Tu se nalazi muzej. Rad pokazuje da je pamćenje najveći poklon koji se ponekad može pretvoriti u teškoće. Heroj romana je Viktor Ziman. On je "bolestan" od pamćenja. Ne može da pobegne od moći prošlosti. Priča o svom dedi, koja je pronašla blago iz galerije Drezdena, dobila je vrlo ekstremni nastavak tokom sajma knjiga održane 2005. godine. U vihoru avantura koje su zauzele Victor, postoje radnici migranti iz Ukrajine u Evropi, agenti KGB-a, novinari koji predstavljaju "slobodne glasove" koji su emitovani tokom hladnog rata, ruski mafijosi koji kolonizuju prostor. "Cwinger" je višestruko - ovo je dramatična panorama dvadesetog veka, kriminalni triler, profesionalno izveštavanje, autobiografija. Autor knjige "iz unutrašnjosti" pokazuje knjigarnu industriju s velikim znanjem o ovom pitanju.
Mišljenje
Elena Kostjukovič je autor i prevodilac, čiji je rad zahvalno prihvaćen od strane javnosti. Neki čitaoci žale što se knjige istog visokog kvaliteta objavljuju veoma retko. U slučaju romana "Ime ruže", prevodiocu se zahvaljuje na čipskom slogu, što ostavlja izuzetno prijatan okus i čini da se čitao rad na obimu do kraja u jednom dahu. Što se tiče ruske verzije praškog groblja, čitaoci tvrde da je stil prezentacije fascinantan i da knjiga ne može biti odložena, iako je priča sasvim neuobičajena za Umberto Eco. Neki ljudi se žale da se ruski prevod pojavio tek kada su ljudi iz desetina zemalja već uspeli da ocenjuju knjigu.