Onomatopejski riječ - kako razlikovati i na koje dijelove govora uključuju

Ovo je vrlo zanimljiv fenomen koji onomatopejski riječi ili onomatopeja, naći u gotovo svim jezicima svijeta, ali u studiju i maternjem i stranim jezicima, iz nekog razloga, ova tema se često zaobilazi. lekcije ruskog jezika, ovim riječima se spominju u prolazu, samo u proučavanju upadice. Dvije grupe da imaju zajedničke osobine, kao što su problemi sa formiranjem riječi.

Razlikovati od onomatopeja uskličnik je vrlo jednostavan: prvi ekspres osjećaje, bez njih imenovanja - "oh", "ah" i tako dalje. Ali onomatopejski riječi imitira zvuk, kao što su "prasak", "klik", "mijau", i tako dalje .. Naravno, takva simulacija nije savršen, ali je nosioci jezika, po pravilu, je jasno bez dodatnih objašnjenja. Zanimljivo je i da je, iako nije bio, u stvari, punopravni dio govora, onomatopeja ima neke semantike, to jest, "set zvukova" nije bez određenom smislu. Osim toga, semantika onomatopeja ne mijenja ovisno o kontekstu, da, iako upadice vrijednost može precizno odrediti zavisi samo ton i situacija jezik.

Međutim, onomatopejski riječi su vrlo važni, kako u ruskom i na drugim jezicima. Počinje da se formira sa onomatopejski riječima i poredjenja objekata, pojava, živa bića sa riječima koje ih predstavljaju. Na primjer, pad mnogi mladi djeca će odrediti kao "prasak", a automobil - "Bi-Bi". Isto tako, ponekad te reči su odvojena dijela govora, posebno dobro objašnjena na engleskom jeziku.

Zanimljivo je da su gotovo svi raznolikost svijeta zvukova se može postaviti u onomatopejski riječ. Primjeri vrlo jednostavan - svako dijete će opisuju pčele zuje, ili šuštanje trave, pas laje i blejanje ovaca. Međutim, u različitim jezicima, to će zvučati potpuno drugačije, to je zanimljiva značajka ovog fenomena.

Ruski ekvivalent "doodle" na francuskom - "cocorico", i na engleskom jeziku - "cock-a-doodle-doo". Osim toga, japanski mačka mijau ne vole talijanski. Razlog za to se vjeruje da je formiranje kompleksa prirode originalnih zvukova. Budući da je vokalni aparat ljudski ne može savršeno prenese raznolikost Rustles, škripi, šuštanje i zujanje, jedini način - da ih oponašaju oko, na osnovu samo neke od karakteristika zvuka. Osim toga, tu je i subjektivne percepcije isti zvuk različitih ljudi, zato onomatopejski riječi u različitim jezicima razlikuju jedni od drugih, ali oba imaju neke zajedničke osnove.

Engleskog jezika u smislu korištenja onomatopeja je izuzetno zanimljiv, jer su postali široko rasprostranjena. Buzz zvuk - Buzz - ušao u imenica i glagol sa istu vrijednost, isto se dogodilo sa zvukom šištanje - šištanje. I ove engleske reči potiče od onomatopeja, - veliki broj. Usput, na ruskom, takođe, postoje slučajevi kada je onomatopejski riječi pretvoren u nezavisne dijelove govora, ali većina od njih su online sleng.