Vijesti i društvoOrganizovanje u organizaciji

Stanje u zemlji i budućnosti. Kako vidim, jednostavan čovek.

Situacija u zemlji i budućnosti. Kao što vidim, jednostavna osoba.

Dobar dan. Ne mnogo o sebi. Ja sam 1983, trenutno nezaposlen. Vobshem običan mladić.

Odlučio sam da pišem o boli, inače ove misli počinju da prestanu da spavaju noću. Sada imam malo konfuzije u glavi, želim mnogo da napišem i punktu na temu su različite, ali ću istakati samo nekoliko osnovnih po mom mišljenju tačaka. Da je sve bilo jasno i jednostavno. Ja se unaprijed izvinjavam zbog nespretnog stila, nisam profesionalac u tome.

Prvo. Iz istorije 1999-2000.
Drugi. 2011-2012 - rezultati.
Treće. Sledeća generacija. Kako će biti?
Četvrti. Hipnoza i kultivacija Putinove nomenklature, vertikala moći.

Pa, glavna stvar o kojoj sam želeo da pišem jeste običan čovek i državljanin Rusije. Hoću da pričam o tome kako vidim situaciju u zemlji i šta nas čeka kasnije.

Prva tačka.
Uvek sam pokušavala da pratim šta se dešava u političkom životu zemlje. Po prvi put me je zanimalo ovaj slučaj u 11. formi, krajem 1999. godine. Čak i tada, počeo sam da shvatam i nadam se da će doći do promena. Posebno od kada smo ušli u novi milenijum i došla je godina zmaja. Sa ovim činjenicama sam povezao nade, a takođe ih povezao sa činjenicom da je Jeljcin konačno napustio. Tada sam bio mlad i šta tačno dolazi do promena koje nisam sigurno znao, ali sam naivno nadao da će promjene i oni biti u pravcu civilizovanog demokratskog razvoja. Sve mi je postalo jasno nakon što je Jelcin otišao i politička agitacija je počela pre izbora. Video sam kako je stvorena nova stranka, novi lideri, primetili su kako je primitivno kampanje u toku, posmatrano kako se buduća vlada svakodnevno dobijaju popularnost od ogrebotine. Karelin je višestruki olimpijski šampion, Shoigu je ministar za vanredne situacije, a sam Putin je ideolog. Sve ovo je izgledalo primitivno i shvatio sam da buduću vlast tretira ljude kao bezumnu masu i nikada ne bih podržavala takvu političku silu. I odmah shvatio da neće biti civilizovanog demokratskog pravca.
U školi sam pitao svoje kolege: "Šta vam se dopada za Putina?" Postavio je ovo pitanje roditeljima i drugim ljudima, ali niko nije mogao da odgovori ni na šta. Ja sam shvatio da je buduća vlada gledala na ljude kao na bezumnu masu, stado koje se moglo odvijati tamo gdje je potrebno. Na čelu ove "perestrojke" društvene svesti, ako se to tako može nazvati, bio je pastir. Ljudi su delovali kao stado. Sve ovo je bilo odvratno za mene, bio sam uznemiren u celom ovom predstojećem partijskom sistemu, ubeđivao je moje roditelje da ne budu nadležni za njih. Majka, slučajno, verovatno je ubedila. Tada sam shvatio sve! Je početak nove ere. Da će postojati novi politički režim i to će biti dugo vremena. Shvatio sam da će uskoro biti još jedna CPSU. I nisam mogao ništa da učinim i menjam, miješati se. I niko nije mogao.
Video sam na televiziji, kao Putin prvog radnog dana nakon njegovog izbora za predsednika, sedeo za njegovim stolom, video sam njegove oči. Ove oči se nisu htele promijeniti! Sećam se onih veselja, ali istovremeno dosadnih, ravnodušnih očiju. A onda sam obećala sebi da, kao da me nisu isprazkali mozak, nikada se neću držati Ujedinjene Rusije i Putina. Shvatio sam da na televiziji naš mozak isperu i oni će ispirati i ubediti ljude na njihovu stranu. I tako sam sebi dao takvu reč da se neću upustiti u to perilo ikada, shvatio sam da ponekad ne bi bilo lako odoleti, možda bi bilo teško.
Uopšteno, 2000. godine sam ušao na univerzitet i nisam mogao detaljno pratiti politički život, a možda i nisam želeo, jer sam shvatio da će se novi režim uspostaviti i dugo vremena, da će već nesvjestan mediji postati još slobodniji. Bez toga jednoglasno društvo će postati još jednoglasnije da će već pokvarena vlast postati još gnijezda. Tada sam studirao nekoliko godina, bilo je nekih različitih problema. Uspela sam da uzmem akademski odmor na univerzitetu, onda idem na fakultet za dopisivanje i tako dalje. Godine 2006. dizajnirao je IP i izgradio sopstvenu prodavnicu, radio tri godine, vozio robu, zatim prodao prodavnicu i tako dalje. Vobschem je nekako prošao 11 godina. 11 godina je puno!

I sada idemo glatko u moju drugu tačku. Nedavno sam se probudio od hibernacije i iznenada sam počeo da mislim da je zemlja potpuno drugačija. Nisam ni primetio kako su prošli ovih 11 godina i kako sam završio u drugoj zemlji. Nedavno sam počeo da mislim da će stvari ići u revoluciju, možda. Zemlja je podijeljena na dva sloja. Možda ne svi to razumeju, ali verovatno to osećaju. Izgleda da imamo dve zemlje, dve društva, dva sloja. Prvi sloj su obični ljudi koji nekako opstaju u sebi, trpe, ne sadrže život i državu. Od njega sisati novac, krv, strpljenje, nadu i tako dalje. Ima neku vrstu svoje ekonomije, ekonomije, života itd. A drugi sloj je ono što je iznad ljudi, iznad prvog sloja. Spojila je vlast, veliki biznis, strukture za sprovođenje zakona, pravosuđe i tako dalje. Uopšte, sve što utiče i vodi život prvog sloja. To jest, drugi sloj kakby pritiska odozgo do prvog. Nisu prijatelji jedni sa drugima. Naprotiv, oni su odvojeni i odvojeni jedni od drugih. Drugi sloj živi u skladu sa svojim zakonima onako kako žele, različite sile pomažu jedni drugima i međusobno komuniciraju samo unutar ovog drugog sloja. Uopšteno govoreći, ovo je takav mehanizam, ne mogu čak ni da objasnim kako to funkcioniše. To je kao zasebna država, koja vodi ogromnu naciju, državu koja živi u drugoj zemlji. Počeo sam da mislim da ovo ne može trajati toliko dugo. Ljudi trpe, ali mogu eksplodirati. Ne sada, ali za par godina bi dobro.
I sama moć koju izaberemo je lukavo stvorenje. Konstantno praši mozak ljudi i podržava ovo stanje stvari. A Putin je lično posebno osoblje. Zajedno od njega nisam video ništa. Oprostite zbog reči, pametnog bića, međutim.
I nedavno sam odlučio da nekako proučavam raspoloženje društva i ljudi. Počeo je čitati ono što pišu, počeo je gledati TV programe, izbornu agitaciju, govore političara, gledati vijesti i tako dalje. Na Internetu pročitajte komentare korisnika na raznim video zapisima, gledajte video zapise i tako dalje. I saznao sam da se niko od njih ne ispostavlja tako, bio sam užasnut, jer je zemlja zaista postala drugačija, to je neka vrsta koncentracionog logora gdje su ljudi zarobljeni i ne mogu ništa da učine. I važno je da u početku sam počeo da razmišljam o sebi da će nas iznenada revolucija čekati i tek posle toga vidjela sam šta je popunjen čitavim Internetom i da se na televiziji sklanja sa usana opozicionista. To jest, ne kažem da je sve to bilo pod uticajem nekakvog uticaja, i ja sam došao do ovih misli, znate?
I ono što sam hteo da kažem je najvažniji od mog drugog paragrafa. Najvažnije je da vlasti prave naš mozak. Opšta situacija u zemlji se nije promenila na bolje. Ovdje oni konstantno vole da se pohvale da su 2000. godine zemlju u ruševinama, a sada pogledati kako je sve stabilno i savršeno. Nešto što ne vidim razliku bilo koje zemlje 2000. godine iz zemlje 2011. Pa, vidim da su videorekorder zamenjeni DVD-diggerima, EL-televizorima za plazmu, ogromnim mobilnim telefonima za elegantne mobilne telefone, Volga automobile za Mercedes i tako dalje. Ali ovo je opšti globalni trend povezan sa tehnološkim napretkom. Oni kažu da sada stabilnost i država čvrsto stoje na noge. Pa, to je tačno, pri takvim cenama nafte, ovde je sklopljen rezervni fond višegiliona dolara i koka. I činjenica da sada imamo jednu stranku, jedno mišljenje o televiziji i ljudima upakovanih u hibernaciju - tako da je ovo samo negativna pojava, zar ne? Da li je zaista stabilnost? Ovo je hibernacija! Naročito ljudi će se uskoro probuditi i svi se mogu uključiti. Šta su uradili za 11 godina?
Uvek sam imao utisak da je vlada, od mrvica, penija, izvukao novac iz džepova ljudi. Zamenjuje ih pseudo-povećanjem penzija, plata i tako dalje. Inicijative su preduzete, akcije koje unapred ne mogu raditi dobro. Činjenica da neće raditi ja sam unapred razumeo. Medvedev, nadam se samo za neko vreme, povukao dio demokratskog biračkog tela. Pa, to je on učinio? Preimenovao policiju u policiju, započeo svoj blog na Internetu, uveo e-vladu. Više i ništa za zapamtiti.
Ovde kažu da su penzije porasle. Nešto što ne vidim. Pa, recimo, 2000. godine, koliko se sećam, bila je penzija od 3.000 rubalja. Recimo 10.000 rubalja. Hajde da računamo. Za godinu dana, u proseku, inflacija iznosi 12%, recimo. Razmatramo koliko je inflacija preko 11 godina. 1.2 podigavši do jedne stotine moći, dobijamo 3.48. To je, u teoriji, cijene proizvoda porasle 3,5 puta približno. A penzija takođe ima približno i povećava. I sada oduzmite ovu penziju sve pogodnosti koje su uklonjene od 2000. godine. Otkazivanje besplatnih putovanja za penzionere je čak vredno. Moja majka, da idete u grad da biste posetili doktora, morate provesti 1000 rubrica na putu. Novac za put nije čak ni dovoljan, zamisli? Još mnogo ljudi tamo gde ja tako mislim da je nešto pokrenulo i otkazalo. Ovde kažu da su plate porasle. Oduzimaš od ovih plata transportne takse, potrebu da svuda daste povećano mito i tako dalje. Trenutno se ne sećam svega, svih troškova, ali sve ovo vrši pritisak na džep, razumete?
To sam želeo da kažem u drugom paragrafu. Ništa se nije promenilo! Možda i gore. Dva sloja su odvojena jedni od drugih ne samo kroz prihode, već iu dijalogu, jer nemamo čak ni besplatne medije, sud i opšti zakon!

Treća tačka me brine dugo. Umesto toga, on mi je sada počeo da muči poslednji put. Pošto sam mislio da ako postoji bilo kakva demokratija u zemlji. Iako je teško nazvati demokratijom, mislio sam da će nova generacija sa slobodnim stavovima još porasti, nova generacija koja poštuje zakon i civilno društvo. Možda oni neće direktno ući u vlast, ali će bar na neki način savijati svoju liniju, promeniti svetski pogled društva na bolje, u pravcu demokratskog razmišljanja koje razumete? Mislio sam da ćemo pod pritiskom ove nove generacije konačno srušiti ovu stoljetnu dominaciju autoritarne moći. Stalno se nadao da će se svake godine nove i nove mlade, koje su navršile 18 godina, pojaviti sa slobodnim pogledom. I tada možemo konačno legalno pokušati promijeniti ovu dominaciju autoritarnosti, kulta ličnosti. Prvo je postojao kralj. Onda je vođa, a zatim i Jelcin, upravo sada, Putin. Koliko možeš? Kada ćemo se usredsrediti na pravi demokratski put? Nadao sam se da će se pojaviti nova generacija slobodnog razmišljanja. Bio sam glup, slažem se. Neće se pojaviti i brine me, znaš?
Verujem da se mladi koja se pojavljuje odmah razdvaja na dve velike grupe. One se mogu presecati, kombinuju se u osobinama ličnosti svake od grupa. Ali njihova dva glavna.
Prva grupa. Ovo je jednoobrazno vaspitanje. U ovom okruženju, mladi ljudi se razumeju, razgovaraju na istom slengu, provode vreme na isti način, imaju neku vrstu zajedničkih, identičnih želja. Najvažnije je pronaći način da zaradite više novca i koristi. Ja sam neprekidno komuniciram u ovom okruženju, a takođe ću se razbiti, verovatno. Ovo je mono-mladost. U suštini oni misle isto i kažu. Postoje gradacije ove grupe. Neću ulaziti u detalje, pogotovo nemam pravo na to, ali ovo je moje mišljenje, mišljenje obične osobe koja je verovatno član ove grupe mladih ljudi. Iako ne provodim toliko vremena na ulici, ali sam primetio da smo svi slični, i spolja i interno. Ova grupa nema sjajnu priliku da nešto promeni na globalnom nivou i utiče na društvo. Jednostavno nemaju priliku da to učine. I što je najvažnije, verovatno ne mogu napraviti bilo kakav politički izbor, jer su zauzeti drugima, nisu u politici, već samo preživljavaju u ovom koalonu.
Druga grupa. Mladi ste iz studentskog okruženja, dobivate dobro obrazovanje. A evo problema. Oni potpadaju pod politički uticaj moći, a generalno pod uticaj života zemlje. Ovo nije primetno. Polako, ali sigurno, mladi se transformišu i spajaju sa postojećim sistemom. Ovo je moje lično mišljenje, neki od prvobitnih principa svjetske perspektive mladih krše pod pritiskom okolnosti. Iz ove omladine se gradi buduća Putinova nomenklatura.

A sada smo se glatko preselili u četvrtu tačku. Nedavno sam gledao kongres Ujedinjene Rusije. Mnogo hiljada ljudi, velika sala. Svi uhvate i vrište u podršci Putina i Medvedeva, koji zauzvrat govore vatrene reči. Gume ... (Žao mi je, šokirao me je ovaj delirium, želeo bih da mislim da sam sada besmislica). Ali ovo potvrđuje sekte. U sekti postoje lideri koji grade osnovnu ideologiju, imaju odgovore na sva pitanja i poseduju dar ubeđenja. Ostatak publike je aplauzirao i viknuo parole. Sve u kompleksu daje hipnotički uticaj na novince koji počinju da obožavaju svoje lidere obožavanjem, osmehom i počinju da veruju u ideologiju jedne desnice. Ko pada u hipnozu i ulazi u ovu sektu. Nakon ove obrade, možete raditi sa njima i usmeriti ih na bilo koji rad koji podržava postojeći red. I mislim da druga grupa mladih ljudi u velikom broju može biti u ovoj vrsti hipnoze i obaviti funkciju održavanja postojećeg uređaja u zemlji. (Gospodine, iz ovoga cu biti tako lud!) Na regionalnom, lokalnom nivou, mogu biti slicni kongresi na kojima se leče novi mladi ljudi, koji ih dovode u zabludu. Takav zamračeni mladić može se spojiti sa postojećim sistemom i nikad više odatle!
I zabrinut sam što sada nova generacija može odrastati. Dio druge grupe mladih ljudi ulaziće u drugi sloj. Prvi sloj će obuhvatiti sve ostale mlade, postati ravnodušni i nemaju mogućnosti da nešto promene. Ako sada rastu ovakvi mladi ljudi, s jedne strane indiferentni, konstantno rešavaju svoje lične probleme, a sa druge strane, hipnotizuju i podržavaju postojeći poredak stvari, ovaj režim u zemlji može stati još dugi niz godina. A najvažnije je da se kasnije nešto neće promeniti! Ova generacija će živeti još 50-70 godina! A za nekoliko godina takav sistem u zemlji će postati organski, ne može se promeniti! Biće 2 sloja, konačno odvojeno jedan od drugog. Sve će se to nastaviti: vlasti će pokriti posao, a poslovanje će pomoći vlastima, sud će eliminisati neprihvatljivo i tako dalje.
Ako sada, posle izbora, sve ostaje kakvo jeste, onda će još šest godina takvog režima jednostavno ubiti sve nade, to će biti druga stagnacija nakon sovjetskog vremena. Sistem će postati organski i više neće moći da ga menja putem legalnih sredstava! Sve ovo može se uspostaviti već duže vrijeme, ili čekamo na novu revoluciju koja neće donijeti ništa dobro. Pošto je revolucija opasna, mogu se aktivirati vanjske prijetnje i uništiti zemlja, naša zemlja. Još 6 godina ovakvog režima - ovo može biti katastrofa!

Šta da radimo? Ne znam. Hoću da verujem da ljudi sada sve shvataju i napravi pravi sudbinski izbor.
Pozivam sve one koji sada spavaju, koji ne žele da idu na anketiranje jer ne veruju da se nešto može promeniti. Molim vas dođite na biračke izbore i glasajte za bilo koju drugu političku silu koja nije United Russia. Molim te!
Lično ću glasati za partiju Yabloko, jer je to jedina stranka koja ima specifičnu ekonomsku, političku i, što je najvažnije, moralnu alternativu. Ja ću glasati za Yabloko, jer je ovo jedina otvorena zabava!

Similar articles

 

 

 

 

Trending Now

 

 

 

 

Newest

Copyright © 2018 bs.atomiyme.com. Theme powered by WordPress.