Zašto je toliko teško podići nivo jezika: psihološki aspekt

U savremenom svetu reč "stres" je sinonim za reč "blagostanje". Do danas je ova bolest zauzela više od 60% svetske populacije i ne namerava da se zadrži na njemu. Uma osobe koja je u stresnom stanju puna je ogorčenja, odbija da radi, a ono što je najstrašnije za njega, ne može na bilo koji način da dođe do svog gospodara, ali nema snage da se ljuti ...

Sada se morate pitati - ali gde su strani jezici? Činjenica je da osoba koja je u stanju emocionalne napetosti, pre svega na psihološkom nivou, nije u stanju da efikasno uči jezik, ispravno artikuliše svoje misli u inostranom govoru i još više podiže nivo jezika. Defekti su sledeći:

1. Stopa govora osobe koja se nalazi u stresnim promenama stanja - postaje ili red veličine sporiji ili brži. Govor prekidaju uzdahi, a s obzirom na to, osoba koja govori je konstantno distraktirana od sadržaja razgovora, pokušavajući da se koncentrira na kvalitet govorjenih zvukova. Na kraju, fraza nije završena ili sagovorniku je teško razumjeti njegov sadržaj. Shodno tome, bez obzira koliko trenirate u ovoj državi, nivo jezika je gotovo nemoguće podići.
2. U memoriji ima puno smetnji, koje su u većini slučajeva popunjene takvim neuspešnim pukotinama, kao što su "eh", "mmmm" ili "gmm". Koristio sam reč, kao i ranije ga koristio, ali sada je teško zapamtiti, a nema moći ... Upotreba takvih formacija u govoru tipična je za 70% ljudi koji nemaju nikakve veze sa proučavanjem stranih jezika - što Razgovarajte o poliglotovima? Nije slučajno što mnogi lingvistički autori savetuju pre nego što se testiraju da bi odredili nivo jezika, tokom dana da pobegnu iz vanjskog svijeta i potpuno utiču na jezik koji se proučava.
3. Neizbežno je promena u gramatičkoj strukturi govora, odnosno: povećanje broja glagola i imenica u poređenju sa primjerima i pridjevima. Prisustvo takvih nosioca defekata (sagovornika) najčešće je povezano sa jezičkom nedoslednošću, drugim rečima, za njih - to je prilično nizak nivo jezika.
4. Postoji maksimalna pojednostavljenost leksičkog govora. Pokušavamo da ne koristimo dugačke fraze, mi birate kratke reči sa najvećom frekvencijom. Često kada razgovaramo sa strancem, brinemo, pokušavajući da govorimo što jasnije kako bismo izbegli pogrešno shvatanje, uprkos činjenici da se efekat može ispostaviti suprotno. Ovo se manifestuje u nepotpunosti, izostavljanju dela reči, promeni strukture rečenice (što je posebno važno, na primjer, na engleskom). Štaviše, rečenice mogu biti nepotpune, logično i sintaktički. Shodno tome, u ovom režimu rada, nemoguće je postići napredniji nivo jezika.

Ispostavlja se, u razgovoru, koristimo samo 20 procenata riječi koje smo proučavali - uzimamo samo ono što je u memoriji na površini, a ne naročito naprezanje. Nemogućnost jasno izražavanja svojih misli dovodi do dvosmislenosti, a sagovornik je stalno prisiljen da ponovo pita.

Posebno ozbiljno treba pristupiti za proučavanje stranog jezika, ako to utiče na napredak karijere. U ovom slučaju, potrebno je sakupljati snagu i kompetentno rasporediti raspored treninga, ne zaboraviti na to da pre nego što se klase moraju odviti (opustiti), jer direktno zavisi od toga da li će lekcije doneti plod. Danas skoro svako visoko plaćeno radno mesto zahteva znanje engleskog jezika. A ako prilikom popunjavanja rezimea niste našli kolumnu sa naznakom "Nivo znanja jezika" (naravno, inostrani), ne zaboravite da u odjeljku "Dodatne informacije" navedete svoje jezičke vještine koje menadžer ljudskih resursa treba pošteno procijeniti.