Kontekstni sinonimi - ključ individualnog stila

Svaki od pisaca - bilo da je mlađi srednjoškolac ili poštovani pisac - morao je da se suoči sa ovim fenomenom. To je jednako interesantno - i iz jezičke i psihološke tačke gledišta - koliko je teško opisati. Na kraju krajeva, ako su sinonimi uopšteno reči slične značenju i pripadaju istom delu govora, koje se razlikuju ni u stilskom bojanju ni u nijansama značenja, onda se ne koriste takvi opisi.
U određenom tekstu sve ne zavisi toliko od mogućnosti jezika kao i za namere autora. Autor je angažovan u verbalnom ravnotežju, praktikujući u originalnosti i jedinstvenosti. Autor je taj koji pravi kontekstualne sinonime reči slična značenju. Dajemo primer: "neizreciv, plavi, nežni" je iz reči velikog Sergeja Jesenina. Izgleda da postoji zajedničko između označavanja boje, senzualnog odnosa i "neizrečivih reči"? Ipak, ovi pridevi u ovoj pesmi predstavljaju primer koji su kontekstualni sinonimi. Oni se okupljaju u značenju jedino i isključivo po volji autora. Njegova individualna interpretacija reči, njegove metafore i asocijacije ne podudaraju se sa logikom jezika. Ili još jedan primer: "tanki limun" - "limun" i "mesec" u ovom slučaju su i kontekstni sinonimi.

Za koje se sredstvo izražavanja koristi? Kontekstni sinonimi su prvenstveno potrebni da bi se izbegla tautologija. Na primer, "kip Petra I", "Bronzani konjanik" i "On" biće sinonimi koji se mogu koristiti, zamenjujući jedni druge. Zajedničke sinonime su reči jednog dela govora, koji se razlikuju kako u pisanju tako iu zvuku, ali imaju isto ili vrlo blisko leksičko značenje.

Stilski sinonimi mogu se razlikovati jedan od drugog u stilskom bojanju: "oči" - "oči" - "zenki" - "morale" sve o istom organu vida, samo sa različitim stilskim sredstvima. Ali, recimo, ako u tekstu upoznamo "njene plave oči, ova dva akvamarina" - onda imamo kontekstualne sinonime. Pošto u jeziku "oči" i "akvamare" apsolutno nisu bliski u značenju. Kada se nekome heroj reče "naš junak" - "Maksim" - "on" - "nesmotreno sranje" - to će biti i kontekstualni sinonimi. Stoga, autor može izbjeći nepotrebna i neopravdana ponavljanja i obogati njegov govor.

Vredi pomenuti i druge vrste sinonima. Već smo pomenuli stilski. Uz njih postoje i semantičke sinonime, odnosno reči koje su bliske u smislu, ali imaju jedinstvenu konotaciju značenja. Na primjer, da li riječi "škrlat" i "škrlat" mogu biti sinonim? Da, samo semantičan: ljubičasta je tamno crvena boja, a tamno crvena, a blago svetlo. Ali reč "mak" ili "vino" je kontekstualni sinonim koji ne mora nužno značiti "crveno", već će ga dobiti samo u određenoj rečenici. Na primjer: "ovaj rubin, vijka zora" ili "škrlatni šunka".

Zajedno sa semantičkim i stilskim jezikom postoje apsolutni sinonimi: pravopis je isti kao i pravopis, lingvistika je isto kao i lingvistika. Savladavanje sinonimnog bogatstva ruskog jezika je neophodno za sve pisce, a riječ o sinonima je dobra pomoć u tome.